145. godišnjica rođenja Mileve Marić - Ajnštajn Štampa
subota, 11 jul 2020 14:07

Mileva Marić Ajnštajn (Titel, Austrougarska, 19. decembar 1875 — Cirih, Švajcarska, 4. avgust 1948) srpska matematičarka, prva žena Alberta Ajnštajna, majka troje djece, koja je živela u sjenci jednog od najvećih svjetskih naučnika, a o njenom naučnom doprinosu još se polemiše i nije data konačna istina. O detaljima njihovog zajedničkog života i rada na našim prostorima malo se zna, a oni su izuzetno zanimljivi i poučni.
Kao prilog godišnjici rođenja naše Mileve Marić Ajnštajn objavljujemo i jedan od radova sa 7. Naučno-stručnog skupa održanog 12. novembra u Banja Luci, pod nazivom "Patenti Alberta Ajnštajna", autorke Dr Snežane Šarboh iz Beograda.




Patenti Alberta Ajnštajna – zaštita intelektualne svojine
dr Snežana Šarboh

Apstrakt: Iako je prvenstveno poznat kao teorijski fizičar, Albert Ajnštajn (1879-1955) je bio blisko povezan i sa pronalazaštvom. Sa jedne strane, poznato da je Ajnštajn svoje prvo zaposlenje posle diplomiranja dobio u Švajcarskom zavodu za intelektualnu svojinu, gde je radio kao patentni ispitivač od 1902. do 1909. godine. Sa druge strane, ispostavilo sa da je i sam imao smisla za kreiranje pronalazaka, slično svom stricu Jakobu Ajnštajnu. Ajnštajn je pronalaske stvarao u saradnji sa svojim kolegama Leom Silardom, sa kojim je radio na konstrukcijama frižidera, te Rudolfom Goldšmitom i Gustavom Bakijem. Međutim, njegovi pronalasci danas uglavnom nemaju poseban značaj osim istorijskog. Jedini izuzetak predstavlja Ajnštajn-Silardova pumpa bez pokretnih delova, koja i danas ima primenu. Ajnštajn je uspeo da dobije ukupno 22 patenta u 6 različitih zemalja, od toga 21 patent za pronalaske i 1 za dizajn. Od 21 patenta za pronalaske, ukupno 13 njih predstavlja osnovne patente, dok su preostalih 8 njihovi analozi.

Ključne riječi: Albert Ajnštajn, pronalasci, patenti, Ajnštajn-Silardova pumpa.


Albert einstein's patents – the protection of intellectual property

Abstract: Although primarily known as a theoretical physicist, Albert Einstein (1879-1955) was also closely associated with invention. On the one hand, it is known that Einstein had got his first job after graduation at the Swiss Intellectual Property Office, where he worked as a patent examiner from 1902 to 1909. On the other hand, it turned out that he himself had a sense for creating inventions, similar to his uncle Jakob Einstein. Einstein created the inventions in collaboration with his colleagues Leo Szilard, with whom he worked on the construction of refrigerators, and Rudolf Goldschmidt and Gustav Bucky. However, his inventions today generally have no special significance other than historical. The only exception is the Einstein-Szilard pump without moving parts, which is still used today. Einstein managed to obtain a total of 22 patents in 6 different countries, of which 21 patents for inventions and 1 for design. Of the 21 patents for inventions, a total of 13 represent basic patents, while the remaining 8 are their analogues.



1. Uvod

Ajbert Ajnštajn (Albert Einstein, 1879-1955) bez sumnje predstavlja jednog od najznačajnijih naučnika u istoriji sveta. On je prevashodno poznat kao teorijski fizičar koji je formulisao specijalnu, a zatim i opštu teoriju relativnosti, na kojima počiva moderna fizika. Pored toga, važne doprinose je dao i u objašnjenju fotoelektričnog efekta, za šta je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku, zatim kosmologiji, Braunovom kretanju, termodinamici, fotoluminiscenciji, fotojonizaciji i mnogim drugim oblastima. Pored toga je radio i na Objedinjenoj teoriji polja, to jest objedinjavanju zakona gravitacije i elektromagnetizma, ali njegovi napori na tome nisu bili krunisani uspehom [1].



2. Albert Ajnštajn kao patentni ispitivač

Iako je prvenstveno poznat kao teorijski fizičar, Ajnštajn je bio blisko povezan i sa pronalazaštvom. Naime, poznato da je Ajnštajn svoje prvo zaposlenje posle diplomiranja dobio u Švajcarskom zavodu za intelektualnu svojinu (Eidgen. Amt für Geistiges Eigentum), gde je radio kao patentni ispitivač od 1902. do 1909. godine. Pošto se istakao u radu, 1906. godine je unapređen u tehničkog eksperta II klase. Međutim, sam Ajnštajn je posao patentnog ispitivača smatrao pre svega zanatom, nezahtevnim, ali dobro plaćenim, koji mu je ostavljao koliko-toliko vremena da se bavi onome što je bila njegova prava strast – teorijskom fizikom [2]. Upravo dok je radio u Švajcarskom zavodu za intelektualnu svojinu objavio je niz svojih najznačajnijih radova. To se posebno odnosi na 1905. godinu, kasnije poznatu kao Ajnštajnova "čudesna godina" [1].


Slika 1 – logo Švajcarskog zavoda za intelektualnu svojinu u periodu kada je Ajnštajn tamo radio kao patentni ispitivač

U to vreme bio je oženjen Milevom Marić Ajnštajn (Mileva Marić Einstein), koja mu je 1904. godine rodila prvog sina, Hansa Alberta (Hans Albert Einstein). Međutim, Mileva Marić Ajnštajn nije bila samo Albertova supruga i domaćica, već je prema mnogim svedočenjima imala i značajnu ulogu u naučnom radu svoga muža. Obimna literatura koja se bavi ovom temom njemu ulogu opisuje u rasponu od "katalizatora" i "inspiracije" Ajnštajnovih ideja, preko osobe koja je obavljala matematičke proračune neophodne za potvrdu Ajnštajnovih teorija, pa sve do koautorske, prema kojoj je Milevin udeo u nastanku Ajnštajnovih teorija u ovom periodu jednak njegovom, iako za to nedostaju neposredni dokazi [3,4,5].


Slika 2 – Mileva i Albert Ajnštajn


3. Ajbert Ajnštajn kao pronalazač

Međutim, Ajnštajn se nije ograničavao samo na ulogu patentnog ispitivača, odnosno osobe koja vrši ispitivanje prijava patenata da bi na osnovu njih odobrila ili odbila izdavanje patenta. Ispostavilo sa da je i on sam imao smisla za kreiranje novih pronalazaka, slično svom stricu Jakobu Ajnštajnu (Jakob Einstein), koji je patentirao više svojih pronalazaka. Prvi pomen o tome potiče iz 1907. godine kada je Pol Habiht (Paul Habicht), mlađi brat učenika i prijatelja Ajnštajnovih, Konrada Habihta (Conrad Habicht) je izneo ideju da se napravi instrument za merenje malih električnih napona (do 0,0005 V), u čemu su učešće uzeli i Albert, i Mileva. Željeni cilj su ostvarili na taj način što su kaskadno povezali više posebnih elektrostatičkih indukcionih uređaja u jedan multiplikator potencijala, tako da se izlazni napon mogao meriti običnim voltmetrom [3]. Rad na ovom uređaju je trajao nekoliko godina, a Ajnštajn je o ovom pronalasku pisao u broju 7 časopisa Physikalischen Zeitschrift 1908. godine. Isti tim je nastavio sa daljim usavršavanjem ovog pronalaska, koga su od milošte nazvali "mašinica" (Maschinchen), o kome je Ajnštajn ponovo pisao u istom časopisu 1910. godine u broju 11. Međutim, iako je kasnije napravljen prototip uređaja na kome su bila izvršena uspešna ispitivanja, komercijalni uspeh je izostao, pošto je bila komplikovana za rukovanje [6]. Iako se u literaturi pominje da je ovaj uređaj bio zaštićen švajcarskim patentom CH35693A [4,7], ispostavilo se da to nije tačno. Naime, patentnim ispitivačima, što je Ajnštajn bio u vreme nastanka ovog pronalaska, u principu nije dozvoljeno da štite svoje pronalaske. Pored toga, proverom odgovarajućih baza patentne dokumentacije je utvrđeno da je navedeni patent bio izdat Paulu i Konradu Habihtu, ali za sasvim drugačiji pronalazak – četvorotaktni motor (Viertaktmotor), za koji je prijava bila podneta još 1906. godine, odnosno pre začetka ideje o "mašinici".


Slika 3 - "mašinica", odnosno instrument za merenje malih električnih napona

Period koji je usledio posle rada na "mašinici" je bio veoma turbulentan kako u Ajnštajnovom ličnom životu, tako i u svetu. Počeo je rođenjem drugog sina, Eduarda (Eduard Einstein) 1910. godine, usledio je prelazak cele porodice u Prag, pa povratak nazad u Cirih, a onda je usledila 1914. godina, tokom koje je Ajnštajn prešao u Berlin, kada je došlo i do početka I svetskog rata. Uporedo se odvijala njegova bračna kriza, koja je okončana razvodom od Mileve Marić 1919. godine [3,4]. Ajnštajn se u ovom periodu uglavnom bavio teorijskim radom i profesurom budući da nema nikakvih podataka koji bi ukazali da je radio na nekom pronalasku.


3.1. Saradnja sa Leom Silardom

Ajnštajn se vraća pronalazaštvu posle susreta sredinom 1920-tih u Berlinu sa Leom Silardom (Leo Szilard), mađarskim fizičarem jevrejskog porekla [8,9]. Iako je ime Lea Silarda većini manje poznato, on je takođe bio jedan od velikana fizike, a otkrio je lančanu reakciju u uranu. Iako je Silard bio dvadesetak godina mlađi od Ajnštajna, ispostavilo se da su bili odličan tim i da su sjajno sarađivali.


Slika 4 – Albert Ajnštajn i Leo Silard

Međutim, njihova saradnja se nije odvijala toliko na polju teorijske fizike, koliko u oblasti pronalazaštva. Inspiracija za njihov rad je bio jedan članak u berlinskoj štampi o porodici koja se cela ugušila usled rashladnog fluida, a to je bio gas amonijak, koji je iscurio iz frižidera. Ajnštajn i Silard su želeli da konstruišu frižider koji bi bio znatno bezbedniji za korišćenje i počeli su zajedno da rade na tome [8]. Veliku olakšicu u zaštiti ostvarenih pronalazaka predstavljala im je činjenica da je Ajnštajn, kao bivši ispitivač, umeo pravilno da sastavi prijavu patenta, tako da nisu morali da koriste usluge patentnih zastupnika, koje nikada nisu bile jeftine i zbog toga su često nedostupne samostalnim pronalazačima.

Njihov rad rezultirao je sa tri različita modela frižidera. Prvi je po konstrukciji bio sličan frižideru firme Elektroluks (Electrolux), s tim što je imao više radnih fluida - butan, amonijak i vodu – koji su međusobno razmenjivali toplotu. Ovaj patent su uspeli da prodaju upravo firmi Elektroluks, što se može videti iz američkog patenta US1781541A, koji su preneli na Elektroluksovu ćerku firmu iz Njujorka, SAD [8,10]. Interesantno je da za ovaj pronalazak nisu dobili nemački patent, iako su prvo tamo podneli prijavu.


Slika 5 – zaglavlje i slika nacrta iz američkog patenta US1781541A

Drugi model je koristio pritisak vode iz slavine, koji je pokretao pumpu koja je stvarala vakuum u komori frižidera. U njoj se nalazio gas metan, koji bi zbog smanjenja pritiska isparavao i time hladio komoru. Ovaj pronalazak su u saradnji sa firmom Citogel (Citogel) iz Hamburga čak prezentovali na sajmu u Lajpcigu [8,9]. Iako je konstrukcija ovog modela bila znatno jednostavnija od konstrukcije prvog modela, on nije zaživeo u praksi, pre svega zbog slabog pritiska vode u cevima u tom periodu. Izgleda da ovaj model nisu zaštitili patentom.


Slika 6 – drugi model Ajnštajn-Silardovog frižidera

Treći model je takođe imao različitu konstrukciju od prethodna dva. Sadržao je kompresor u kome se nalazio tečni metal, koji je pokretan pomoću elektromagnetnog polja, koje je stvarala naizmenična struja koja je proticala kroz namotaje obavijene oko cilindra. Zahvaljujući tome tečni metal se kretao nalik klipu u motoru i sabijao je gasoviti rashladni fluid. Ova pumpa bez pokretnih delova nazvana je Ajnštajn-Silardova pumpa. Sam uređaj je odlikovala izuzetna pouzdanost, jer nije imao pokretnih delova, a kao jedini nedostatak se pominje bučan rad. Za razliku od prethodna dva, ovaj model je najdalje odmakao u ispitivanjima, koja su potrajala nekoliko godina, tokom kojih je bio izrađen prototip, a čak je bila planirana njegova komercijalizacija od strane firme AEG, koja je otkupila nemačke patente [8,10], što se, između ostalog, verovatno odnosi na patent DE555413C. Međutim, svetska ekonomska kriza koja je nastupila u to vreme, kao i prelazak na masovno korišćenje freona kao rashladnog medijuma zaustavili su dalji rad na ovom uređaju.


Slika 7 – slike nacrta iz britanskog patenta GB344881A (analog nemačkog patenta DE555413C)

Uskoro na vlast u Nemačkoj dolazi Nacional-socijalistička partija koja započinje progon građana jevrejskog porekla, zbog čega su Ajnštajn i Silard bili prinuđeni da izbegnu iz zemlje, Silard u Englesku, a Ajnštajn 1933. godine u SAD.

Iako su Ajnštajn i Silard svoju prvu prijavu patenta podneli u Nemačkoj 16. decembra 1926. godine, za nju im nije bio odobren patent. Umesto toga, svoje prve patente su dobili u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama i to su GB282428A i gore navedeni US 1781541A. Slično se ponovilo i sa sledećim prijavama patenata, jer su patente dobili u Velikoj Britaniji i Francuskoj (GB282808A, GB284222A i FR647838A), ali ne i u Nemačkoj. Prvi patent koji ima je odobren u Nemačkoj je bio DE555413C, koji su dobili tek 28. jula 1932. godine. Prema nekim autorima [9] njih dvojica su podneli više od 45 prijava patenata u 6 zemalja, ali su za njih dobili ukupno samo 19 patenata.


3.2. Saradnja sa Rudolfom Goldšmitom

Treba pomenuti da je tokom perioda svog rada u Nemačkoj Ajnštajn takođe dobio i jedan patent – DE590783C – koji je proistekao iz saradnje sa Rudolfom Goldšmitom (Rudolf Goldschmidt), nemačkim inženjerom i pronalazačem. Goldšmit je bio plodan pronalazač koji se bavio različitim oblastima tehnike uključujući tu menjač za bicikle, radiotehniku, motore naizmenične struje i drugo. On je upoznao Ajnštajna 1922. godine i nastavio da održava sa njim prijateljstvo čak i posle odlaska iz Nemačke (Goldšmit je izbegao u Englesku). Njihovo poznanstvo je rezultovalo gore navedenim patentom za uređaj, a naročito za naprave za reprodukciju zvuka, kod koga električna struja izaziva pomeranje magnetnog tela usled magnetostrikcije. Ovaj svoj pronalazak nisu nikad materijalizovali, pre svega zbog neophodnosti da napuste Nemačku. Iako je Goldšmit bio zainteresovan za nastavak rada na razvoju ovog pronalaska, to nije bio slučaj sa Ajnštajnom, a uskoro su se pojavile efikasniji uređaji za reprodukciju zvuka zasnovani na drugim principima koji su potpuno potisnuli potrebu za ovim pronalaskom [9,10].


Slika 8 – jedna od slika nacrta iz nemačkog patenta DE590783C

3.3. Saradnja sa Gustavom Bakijem

Svoj poslednji pronalazak zaštićen patentom Ajnštajn je realizovao sa Gustavom Bakijem (Gustav Bucky), nemačkim radiologom jevrejskog porekla, koji je bio poznat po otkriću takozvane Bakijeve rešetke, koja je omogućila poboljšanje kvaliteta rentgenskih snimaka zahvaljujući smanjenju rasejavanja rentgenskog zračenja. Posle pogoršanja političke situacije u Nemačkoj, Baki je prešao u Sjedinjene Države, a Ajnštajna je upoznao kada je lečio njegovu drugu ženu Elzu (Elsa Einstein) i sprijateljio se njim [9,10].

Njih dvojica su zajedno podneli prijavu patenta u Sjedinjenim Državama 1935. godine za kameru koja je imala sredstva za automatsko prilagođavanje intenziteta svetlosti koja pada na fotografsku ploču ili film prema intenzitetu osvetljenosti okruženja, a naročito objekta koji treba da fotografisati. Za ove svrhe, između ostalog, ova kamera je sadržala jednu komponentu baziranu na Ajnštajnovim sopstvenim teorijskim otkrićima - fotoelektričnu ćeliju (označenu pozivnom oznakom 15 na donjoj slici) - sa mehanizmom za njeno pomeranje.


Slika 9 – detalj nacrta iz američkog patenta US2058562A

3.4. Ajnštajnov patent za dizajn

Interesantno je da je osim patenata Ajnštajn imao i jedan registrovani patent za dizajn (design patent) i to za žensku bluzu, koji mu je bio odobren 27. oktobra 1936. godine u Sjedinjenim Državama pod brojem US101756S, a prikazan je na donjoj slici [9].


Slika 10 – nacrt iz američkog patenta za dizajn US101756S


4. Pregled Ajnštajnovih osnovnih patenata, analoga i patentnih familija

Iako je pronalazaštvom počeo da se bavi znatno ranije, još oko 1907. godine, Ajnštajn je bio aktivan kao podnosilac prijava patenata u periodu između 1926. i 1936. godine. Rezimirajući gore navedeno, utvrđeno je da je Albert Ajnštajn imao ukupno 22 registrovana patenta u 6 različitih zemalja (Nemačka 9 patenata, Velika Britanija 5 patenata, Sjedinjene Države 3 patenta, Francuska 2 patenta i po jedan u Austriji, Mađarskoj i Švajcarskoj) i to 21 patent za pronalaske i 1 patent za dizajn. Osim ovog poslednjeg, sve patente je dobio sa saradnicima, koji su zajedno sa njim bili pronalazači i podnosioci prijava. Najviše patenata je dobio sa Leom Silardom - ukupno 19, dok je sa Rudolfom Goldšmitom i Gustavom Bakijem imao po jedan, što se slaže sa podacima iz raspoložive literature [9,10].

Analizom Ajnštajnovih patenata za pronalaske utvrđeno je da ukupno 13 njih predstavlja osnovne patente, odnosno patente odobrene na osnovu prve podnete prijave za odgovarajući pronalazak, dok preostalih 8 predstavlja analoge, odnosno patente kojima je isti pronalazak zaštićen u različitim zemljama, a koji zajedno sa odgovarajućim osnovnim patentom čine patentnu familiju. U većini slučajeva Ajnštajn i njegovi suprijavioci su koristili međunarodno pravo prvenstva na osnovu Pariske konvencije za zaštitu industrijske svojine iz 1883. godine (takozvani prioritet), sa izuzetkom mađarskog patenta HU102079A, jer to nije bilo moguće zbog isteka maksimalnog roka od godinu dana za korišćenje odgovarajućeg prioriteta.

Spisak ovih patenata je dat u Tabeli 1 u prilogu, pri čemu su podaci o osnovnim patentima u redovima u tabeli osenčeni, dok su slova podebljana, za razliku od podataka o analozima. Podaci osnovnim patentima u Tabeli 1 su navedeni po datumu podnošenja tih prijava, a za njima slede podaci o njihovim analozima (patentima za isti pronalazak iz drugih zemalja). U slučaju kada za prvu podnetu prijavu patenta nije bio odobren patent, onda je kao osnovni patent uzet analog sa najranijim datumom podnošenja.

Shodno navedenom, od ukupno 13 Ajnštajnovih osnovnih patenata, 3 potiču iz Velike Britanije (patenti GB282428A, GB282808A i GB284222A), 9 iz Nemačke (DE554959C, DE555413C, DE556535C, DE561904C, DE562040C, DE562300C, DE563403C, DE565614C i DE590783C) i 1 iz Sjedinjenih Država (US2058562A). Većina ovih osnovnih patenata – njih 9 - nema analoge iz drugih zemalja. Sa druge strane, nemački patenti DE555413C i DE554959C imaju po 3 analoga, dok britanski patenti GB282428A i GB282808A imaju po jedan analog. Ovo ukazuje da je Ajnštajn bio prvenstveno fokusiran za tržište malog broja najrazvijenijih zemalja, ali ipak nije bio uspešan u komercijalizaciji svojih pronalazaka, delimično i zbog složenih okolnosti u kome je živeo i stvarao (I svetski rat, Velika ekonomska kriza i II svetski rat, lični i porodični problemi).



5. Zaključak

Iako je prvenstveno poznat kao teorijski fizičar, Ajnštajn je bio blisko povezan i sa pronalazaštvom. Sa jedne strane, poznato da je Ajnštajn svoje prvo zaposlenje posle diplomiranja dobio u Švajcarskom zavodu za intelektualnu svojinu, gde je radio kao patentni ispitivač od 1902. do 1909. godine. Sa druge strane, Ajnštajn se nije ograničavao samo na ulogu patentnog ispitivača, odnosno osobe koja vrši ispitivanje prijava patenata da bi na osnovu njih odobrila ili odbila izdavanje patenta. Ispostavilo sa da je i on sam imao smisla za kreiranje novih pronalazaka, slično svom stricu Jakobu Ajnštajnu, koji je patentirao više svojih pronalazaka. Ajnštajn je pronalaske stvarao u saradnji sa svojim kolegama Leom Silardom (najveći broj) sa kojim je radio na konstrukcijama frižidera, te Rudolfom Goldšmitom i Gustavom Bakijem. Međutim, njegovi pronalasci danas uglavnom nemaju poseban značaj osim istorijskog. Jedini izuzetak predstavlja Ajnštajn-Silardova pumpa bez pokretnih delova, koja i danas ima primenu u pojedinim oblastima tehnike. Zahvaljujući svom iskustvu patentnog inženjera, Ajnštajn je samostalno pripremao prijave patenata i uspeo da dobije ukupno 22 patenta, od toga 21 patent za pronalaske i 1 za dizajn, i to u 6 različitih zemalja. Od 21 patenta za pronalaske, ukupno 13 njih predstavlja osnovne patente, dok su preostalih 8 njihovi analozi.



6. Literatura
  1. Albert Ajnštajn – Wikipedia (https://sr.wikipedia.org/sr-el/Albert_Ajnštajn, pristupljeno 24.09.2020.)
  2. Seven years a "cobbler" (https://www.ige.ch/en/about-us/the-history-of-the-ipi/einstein/einstein-at-the-patent-office.html#:~:text=Seven%20years%20a%20"cobbler",known%20as%20the%20patent%20office, pristupljeno 24.09.2020.)
  3. Đorđe U. Krstić – Mileva i Albert Ajnštajn, Matica Srpska, Novi Sad, 2005.
  4. Radmila Milentijević - Mileva Marić Ajnštajn, Život sa Albertom Ajnštajnom, Prosveta, Beograd, 2012.
  5. Mileva Marić nepriznati genije (https://galaksijanova.rs/mileva-maric-nepriznati-genije/, pristupljeno 24.09.2020.)
  6. Das "Maschinchen" (https://www.einstein-website.de/z_biography/maschinchen.html, pristupljeno 24.09.2020.)
  7. Desanka Đurić-Trbuhović – U senci Alberta Ajnštajna, Klub NT, Beograd, 1995.
  8. Gene Dannen - The Einstein-Szilard Refrigerators, Scientific American, January 1997 (http://www.physics.smu.edu/scalise/P3374fa16/EinsteinSzilardRefrigerators.pdf, pristupljeno 24.09.2020.)
  9. Asis Kumar Chaudhuri - Einstein’s Patents and Inventions (https://arxiv.org/ftp/arxiv/papers/1709/1709.00666.pdf, pristupljeno 24.09.2020.)
  10. Matthew Trainer - Albert Einstein's patents, World Patent Information, vol. 28, 2006, pp.159-165